Vuglec Breg: Zagorsko selo iz bajke u kojem se dobro jede i odmara

Ako ne znate kamo za vikend, dođite na Vuglec Breg. Ova toliko puta napisana i izgovorena rečenica istinitije zvuči ovako: Ako znate kuda idete, dođite na Vuglec Breg.

Poznato je da su navigacija i putokazi posvađani u našoj najzelenijoj pokrajini i da vas više puteljaka može dovesti do čarobnog brežuljka u Škarićevu kod Krapine čiji pejzaž kao da je ispao iz ulja nekog majstora naivnog slikarstva. Mica, Jana, Jagica, Lac, Dragec i Imbra nisu imena domaćina koji vas dočekuju, već se tako zovu hižice u cvijeću koje kao da vas zovu da u njima prenoćite na svježem zraku, u debelom hladu gustih krošnji breza …

Da se vratimo na dolazak; da nije bilo slatkog nesnalaženja koji je začin svakome izletu, ne bismo probali “Zagorski pladanj”, koloplet sireva i narezaka kojima smo kratili vrijeme dok druga obitelj nije stigla. Da ne zaboravimo fenomenalne čvarke. Pladanj je po 24,50 eura i vrijedi svaki cent.

Odmah da napomenemo, riječ je o 5 južnjaka, 2 kontinentalca i jednom djevojačkom miksu Dalmatinke i Zagorca koja je bila glavna pokretačica da se obitelji nađemo “gdje se može disati”. Taj dan bio je izrazito vruć i naš stol na terasi zamijenili smo onim u ugodno klimatiziranom dijelu restorana.

Pjenušac kuće Vuglec 2014. demi sec toči se na čase po pristojnih 6 eura i pio se kao aperativ, ne kao digestiv. Ustiju punih voćnih aroma i mjehurića, preskočii smo juhu jer nam je vreline bilo dosta.

Klinke su jele dječji meni, najmlađi i najstariji muškarac u društvu smuđa, odnosno besprijekorni file brancina na žaru, a Dalmacija se “bacila” na pečenog odojka s krumpirima, mladi luk, salate od graha, s feta sirom, miješanu salatu…. Odojak se topio u ustima, korica hrskava, krumpir pečen baš kako treba…. Bez zamjerki i same pohvale kuharima. Konobar koji nas je posluživao 10/10.

Žena autora ovog teksta, inače otočka virtuoskinja u kuhinji, koja sama priznaje da su oni po familiji “bonkulovići” ili sladokusci – gurmani, inicirala je da se od slastica probaju gotovo sve: 3 porcije zapečenih sirnih štruklji, (jedna porcija je dovoljna za 2 osobe), torta od sira, čokolade, knedle i sladoled.

I dok smo punili trbuhe, a male Dalmatinke simpatično prekrivale rukom glinene posude sa preostalim štrukljima govoreći “to je samo moje, ne diraj….kao su fini….!, sivi oblaci počeli su pristizati iz susjedne Slovenije. Pala je kiša. Espresso je bio znak da moramo dalje jer bismo u protivnom morali prespavati…

Bazen, ležaljke, pogled, šetnje, tenis, bicikli i sve što na Vuglecu imaju, ne spominjemo… Dođite i uvjerite se zašto su uvijek puni. A cijene? Višesatna gozba dvije obitelji koštala je 442 eura. Mogu oni govoriti da se van granica Lijepe naše jede i pije jeftinije. Možda. Ali ne na ovom nivou.

“Mica, vidimo se!”

Foto: Kodeks portal i Instagram Vuglec Breg