FUŠNOTA: Krafna od vanilije

Da je politika teža od fizike, davno je rekao Einstain. Zato je nikad ne pokušavam shvatiti. Neću o svjetskoj politici, o Ukrajini, niti o domaćem već pomalo izlizanom rivalstvu između Milanovića i Plenkovića nego o Varaždinu. Varaždinec, domovine sin, jesam po rođenju, a stanovnik ovog grada tek 9 mjeseci. Ova brojka je znakovita jer isto toliko vremena treba bebi da naraste u trbuhu i da zaplače, da joj se čuje glas. Dugo sam šutio pa ću malo “kriknuti”. Grad Varaždin nema proračun jer nije bilo dovoljno ruku da se izglasa. Ova politička momčad, da se poslužim sportskim rječnikom, nije bila dobra ekipa, previše je bilo tu solista pa im je trener (čitaj: gradonačelnik Neven Bosilj) presudio i nije im više bacio loptu u igralište. Idu novi izbori i to je za mene najpoštenije. Kako nešto skromno znam o političkom marketingu i trendovima u društvu, usudio bih se proreći da će se u Varaždinu ponoviti “splitski poučak” i da će građani nagraditi one koji nude rješenja. Bale na ulazu u grad moraju se jednostavno riješiti, Varaždince u velikoj većini ne zanima hoće li se za to potrošiti 18, 28 ili 50 milijuna eura. Jer su ti iznosi za njih/nas imaginarni, nestvarni, taj novac nismo nikad ni vidjeli niti ćemo (kako se čini). Mene osobno više brine ili ljuti, zanima, kako god hoćete, što krafna napunjena vanilijom košta 85 eurocenti ili 6,40 kuna, a prije nekoliko godina bila je 3 kune. S druge strane, veseli me što je parking pojeftinio za 48 lipa. To su relacije za male ljude po navodnim znacima. Svi koji misle da će pričama o pustim milijunima prestrašiti građane i natjerati političku vodu na svoj mlin, varaju se. Ljude to ne interesira. Meni je trenutno ( uz krafne) najveća briga gdje parkirati jer su postavili ograde i zatvorili parkiralište oko omiljenog mi kafića. Ne volim kavu piti drugdje. Koliko košta micanje stotina tisuća tona smeća, ne razbijam glavu. Zato, besplatan savjet političarima, okrenite “jedra” na drugu stranu jer bi mogli “potonuti”…