Pojavu osuditi, druga spasiti

Bio je heroj. Nedodirljiv. Neodoljiv. Glumice su govorile kako je i zgodniji uživo. Čekali smo ga svaki dan točno u podne kao ozebli sunce da nam kaže koliko je taj dan zaraženih, koliko na respiratoru, a koliko preminulih.

Vili je bio uzor svima. Svi su ga hvalili i ponosili su se da ga poznaju, da su s njim nekad sreli u restoranu, u bolnici… Onda je njegova popularnost odjedmom splasnula kao skorup nad lončićem mlijeka koje se ohladilo. Više nije bio stalno nasmiješen i počeo je lagano izbjegavati novinare koji su ga samo do prije nekoliko mjeseci kovali u zvijezde.

A onda je kao grom iz vedra neba odjeknula vijest da je Vili uhićen i da ga se sumnjiči da je primao provizije sa dobavljačima medicinske opreme i aparata. Odjednom su svi govorili o nekih 10 posto i da je to “njihovo”. AP ga se odmah odrekao, većom brzinom nego Juda Isusa. Samo u ovoj priči ne znamo tko je Spasitelj, a tko izdajnik. “Vili nas je izdao”, uzdahnuo je njegov zemljak i obrisao stakalca svojih naočala od “soma” eura.

Mene Vili nije izdao jer kao i dobar dio prijatelja, rodbine i poznanika, odavno ne koristim specijalističke usluge javnog zdravstva. Vili je osumnjičen da je dijelio “kolač” sa nekim tipovima za stvari koja ni ja ni moji na koristimo. Nismo nikad vidjeli te aparate i ne znamo o čemu govorite.

U “mračno” doba socijalizma postojala je jedna država sa kvalitetnim zdravstvom, sa svima dostupnim pregledima i uslužnim doktorima i medicinskim sestrama. U tom “mraku” ako si uhvaćen s prstima u pekmezu, isto si završio na otoku, ali na na Hvaru, nego na Golome.

Nakon deset dana u Remeticu, Vili je prije ulaska u Audi rekao da on nije ničiji “Mali”. Okladio sam se u hobotnicu ispod peke da zatvorski apartman više nikad neće vidjeti ljubaznog neurokirurga. Vili će svoj 60. rođendan za 17 dana vrlo vjerojatno proslaviti na slobodi. A ona konobarica iz Zadra koja nije htjela staviti masku za njegova boravka u kafiću, mogla je završiti u zatvoru da ju je prijavio. Ali nije. Nije imao obraza kad joj je ostao dužan – dvije kune.

Iako smo 35. godinu u demokraciji, očito još uvijek vrijedi ona stara partijska: Pojavu osuditi, druga spasiti.

Hvala vam na tome.