Božićna čestitka biskupa Radoša

Varaždinski biskup Bože Radoš uputio je vjernicima Varaždinske biskupije božićnu čestitku naslovljenu: “Na izvoru nade i radosti”.

“U skromnosti jaslica, u jednostavnosti noći, u tišini koja govori više od mnogo riječi, Bog postaje Dijete i poručuje svakome: „S tobom sam. Dragocjen si. Ljubim te.“ Tako se rađa božićna radost: duboka, osobna, bliska; radost koja se najprije nastani u duši, a potom se prelijeva u pogled, u glas, u blizinu”, poručuje biskup Radoš.

Čestitku prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre u Kristu,

u Jubilejskoj godini, koja ide svome kraju, vrhuncu, Crkva nas je okupljala pod jednostavnom, a snažnom vodiljom: „Hodočasnici nade.“

Papa je osjetio ono što svi prepoznajemo: našem vremenu, našim zajednicama i našim srcima posebno je potreban „vitamin nade“.

Otvorenjem jubilejskoga hoda na Badnjak, na pragu Božića, pozvao nas je da krenemo iznova: iz tišine Otajstva, iz dubine izvora.

A završetak hoda na Bogojavljenje dodatno je svjetlo: mudraci, hodočasnici s Istoka, nakon klanjanja Djetetu, puni radosti, vraćaju se drugim putem u svoju zemlju. Jubilej počinje i završava ondje gdje se srce uči nadati: u susretu s Kristom.

Nada je put kojim plovi radost!
Svijet traži radost kao što žedan traži vodu. Svi je žele, i dobri i oni koji lutaju, jer u srcu nosimo osjećaj da smo za radost stvoreni. Ta čežnja otkriva dubinu čovjeka otvorenu za Radosnu vijest: za riječ koja ne donosi samo objašnjenje života, nego život sam.

Božić nam tu Radosnu vijest, istinu, stavlja pred oči i u srce: u betlehemskoj pećini Bog otvara nešto jedinstveno na zemlji, izvor nade i radosti.

U skromnosti jaslica, u jednostavnosti noći, u tišini koja govori više od mnogo riječi, Bog postaje Dijete i poručuje svakome: „S tobom sam. Dragocjen si. Ljubim te.“
Tako se rađa božićna radost: duboka, osobna, bliska; radost koja se najprije nastani u duši, a potom se prelijeva u pogled, u glas, u blizinu.

Evanđelje nam govori da se ‘betlehemski izvor’ otvara uz pjesmu anđeoskih zborova. Nebo kao da svečano naviješta: put je otvoren, pristupite, približite se, izvor obilno teče!

Prvi koji dolaze na izvor su pastiri. Oni čuju poziv, ustaju i kreću. U susretu s Djetetom njihovo se srce napaja radošću, a ta se radost odmah pretvara u poslanje: odlaze i drugima javljaju što su vidjeli i čuli.

Pastiri su prva slika Crkve: jednostavni, otvoreni, obasjani, ljudi koji primaju Dar i zatim ga nose drugima.

U srcu smo božićne poruke: dar nije predmet, nego Osoba. Dar je Krist – najdragocjeniji suputnik čovjeka.
Darovi koje izmjenjujemo dobivaju svoju ljepotu upravo tada kad nas podsjete na taj veliki Dar: na Boga koji se darovao i ostao s nama.

Izvor nade i radosti, koji izvire u Betlehemu, otvara se i u nama. Do njega se dolazi putem srca: u tišini, u molitvi, u zahvalnosti, u jednostavnosti. A kad poteče, prepoznaje se po plodovima: po strpljenju, praštanju, blagosti, toplini i pouzdanju. Čovjek kojega dotakne Božja radost postaje nositelj mira; zna graditi odnose, čuvati jedinstvo, poticati dobro, donositi svjetlo.

Božić nas uči i pastirskom ritmu nade: u vjernosti u malome. Ponekad je to jedan korak: isprika, poziv, posjet, oprost, gesta ljubavi, tihi čin dobrote. I baš takvi koraci siju sjeme nade – tiho, skromno i stvarno – siju u našim obiteljima, župama, Crkvi, u našem društvu.

Draga braćo i sestre, pođimo ispunjeni nadom do betlehemskog izvora, poslušajmo pjesmu neba i neka nam pastiri, oni najskromniji, pokažu put do izvora s kojeg su oni pili i pijući, opili se radošću.

Svima vama, osobito bolesnima, osamljenima, starima, mladima i djeci, želim da vas Dijete iz Betlehema napoji nadom i ispuni radošću.

Neka u vašim domovima raste blizina, povjerenje i zahvalnost.

Sretan i blagoslovljen Božić!